Eko-vrtić
VRTLARSTVO U NAŠOJ SKUPINI
Zaista je lako postati vrtlar kad imaš prijatelje poput Leona i Arona.
A sve je počelo ovako…..
Prilikom konzumiranja voća Leon uvijek traži koštice jabuka koje zamota u papir i odnosi kući te ih zakopa u pijesak. Kaže da još uvijek ništa nije izraslo. Isti interes pokazao je i Aron te smo svakodnevno morali prebrojavati koštice kako bi isti broj koštica i Leon i Aron odnijeli kući i posadili. Uz to Aron iskoristi svaki boravak na vanjskom prostoru i ubire različite biljčice s korijenom koje pažljivo sprema u svoj ormarić i odnosi ih kući zasaditi.
I krenuli smo, radoznalo, u različite istraživačke aktivnosti prateći interes djece.
Nakon uređivanja Mediteranskog vrta kojeg često posjećujemo ostalo je otpadnih grančica ružmarina koje smo zasadili u male teglice i njima kad narastu oplemeniti naš vrt. Od ostatka grančica pomoću škarica i prstića skidali smo listiće ružmarina s ciljem stvaranja malih aromatičnih paketića.
Na hodniku smo u sanduku za igre pijeskom postavili najlon i na njega sloj zemlje te odlučili posijati dva različita sjemena. Promatrali smo boje sjemena, oblik, tvrdoću te ih posijali, Sve smo označili, sjeme kadifica i sjeme raštike ili broskve.
Aron je vodio aktivnost sijanja, pomno je pratio da se ne miješa sjeme, da li je dobro prekriveno zemljom i naposljetku svakodnevno s prijateljima vodio brigu da li je dobro zaliveno vodom. Iz sjemena su nam niknule biljke o kojima i dalje vodimo brigu dok ne narastu kao presadnice. Kroz praktične aktivnosti djeca su usvojila korisna znanja i vještine vezane uz uzgajanje biljaka.
Eksperiment sa sadnjom koštice uspio nam je!. Na fotografiji se vidi da na vrhu mlade biljke postoji još koštica(.naravno, malo nam se kadifica našlo i u posudi s jabukom) žuta oznaka. Kod Leona nema većeg zadovoljstva:“ Kako nam je tu izrasla, a doma mi nije još nijedna.“ No, Aron ima odgovor: „ Mi smo pazili na nju i ovdje joj je toplo.“
Otkrili smo da je toplina vrlo važna i opet krenuli u još jedan istraživački pokus. Posadili smo sjeme graha u dvije posudice. Jednu smo ostavili u sobi na prozoru , a drugu, izvana, na balkonu. Promatrali smo, pazili i zalijevali. I čudo, nakon 5 dana u sobi je niknula biljka, a na balkonu joj je trebalo 15 dana. Grah nam već sada cvate i nadamo se malom urodu plodova.
Od samog početka u projekt su se uključila sva djeca. Netko je bio više zainteresiran za sijanje, netko za sadnju, netko za promatranje i uspoređivanje, ali svi su vodili brigu da iz sjemena naraste biljka te su iskusili radost u postizanju rezultata.
Kroz ove projektne aktivnosti djeca su spoznala direktan i odgovoran odnos s prirodom te razvijali svoje sposobnosti planiranja, suradnje, timskog rada, razvijali finu motoriku te se odlično zabavljali…
Pripremile odgojiteljice četvrte vrtićke skupine:
Nikolina Grubić Pavletić i Mirjana Šepić
„ZASADI DRVO NE BUDI PANJ“
Sudjelovanjem u projektu "Zasadi drvo, ne budi panj" dodijeljena su nam stabla jabuke i sadnice lavande. Dobivene biljke su vrtićka i jaslička djeca, uz pomoć odgajateljica zasadila u svojem dvorištu. Zasađene biljke će tako svojim ljepotama i darovima krasiti naš mali raj odgoja i obrazovanja, a uz to nastavili smo ukazivati na važnost očuvanja okoliša i sadnje drveća. Također, svojim svakodnevnim radom, nizom aktivnosti, doprinosimo zaštiti okoliša i podizanju ekološke svijesti kod djece i ostalih sudionika odgojno obrazovnog procesa.
Djeca i odgajateljice
DV Veli Brgud
IDEMO U PLANINE…
Prilagođavanjem novom načinu života sve više djeca sa svojim obiteljima boravi u prirodi. Prateći dječje izjave i razgovore uočeno je da najčešće prepričavaju vikende koje su proveli u šetnjama, duuuuugim šetnjama – planinarenju, vožnji bicikla i sl.
U suradnji s roditeljima prikupili smo fotografije planinarenja djece s roditeljima te su roditelji opisali put planinarenja. Fotografije su prikazivale naše najbliže planine kao što je Učka (u svim smjerovima), Lisina, Gumance ali i Platak ,Zeleni vir, Sedam slapova itd.
Cijeli vrtić smo obilježili markacijama i putokazima te pripremili svojevrsnu izložbu i to baš na Međunarodni dan planinara, 11.prosinac.
Tek tada, gledajući sebe na slici djeca međusobno počinju vrlo upečatljivo , upirući prstom,
prepričavati svom prijatelju, odgojiteljici doživljaj.
Bilo je vrlo zanimljivih izjava koje donosimo u nastavku.
Dokazano je da boravak u prirodi smanjuje stres i anksioznost. Istraživanja iz raznih krajeva svijeta pokazuju da slobodno i spontano igranje u prirodi donosi značajna poboljšanja na planu učenja, pamćenja, kreativnosti. Uzimajući u obzir istraživanja te prihvaćanje obiteljske kulture, poticat ćemo i nadalje stvaranje pozitivnih odnosa s prirodom te u skladu s prirodom. Integriranim pristupom u kontekstu „Eko programa našeg vrtića“ poseban naglasak je na zadaćama samog programa; senzibilizirati djecu za skladan i aktivan suživot s prirodom, omogućiti djeci stjecanje praktičnih kompetencija i znanja o prirodi i održivom razvoju, graditi pozitivne stavove i odnos prema okolišu i okolini.
Prilike za šetnje, planinarenja trudite se iskoristiti te nas o tome izvještavajte (fotografijama J ) a djecu možete motivirati na različite načine: planiranjem piknika, fotografiranjem na zanimljivom mjestu, istraživanjem biljnog ili životinjskog svijeta…
Izjave djece daju nam poticaj da krenemo dalje, istražiti što je to planinarenje, što planinar od opreme mora imati sa sobom i zapravo krenuti planinariti za neke kojima bi to bilo prvi puta.
DJEČJE ZANIMLJIVE IZJAVE
Aron Majić (4,5) zajedno sa prijateljima promatra fotografije i komentira „Planina je brdo.“ Te odgojiteljici izjavljuje:
„ Teta, ti si se nagnula na kantu od smeća!“.
(Zapravo, odgajateljica se nagnula na spremnik planinskog žiga na kontrolnoj točki .)
„Vidio sam čuda životinja i veli bunker. Ideš unutra kroz škuju i onda gledaš van!“
Leon Mustač (4,5)
„Planina znači hodat. Puno toga vidimo onda.“ Karla Šimunović (3,5)
ŠTO SU PLANINE?
„To su neka brda koja imaju jaki špic.“ Lea Todorović (6)
„Planine su jako visoke, neke imaju ovako špic ˄ (pokazuje rukom) a neke ovako ∩ (pokazuje rukom).“ Marija Musić (6)
„Ja sam planinario kod Učke, hodao sam po šumi i kamenju, našao sam i kupine. Puno sam hodao i vidio sam znakove za planinare, bijele i crvene.“ Matthias Balgavi (6)
„Ja nisam išao planinariti, ali sam išao šetati u šumu i vidio sam i ja znakove crvene i bijele.“ Teo Građanski (5)
„Ja sam išao od neke crkve skroz do Opatije, U šumi sam vidio znakove koji pokazuju put.“ Sven Gashaj (6)
„Puno sam puta bila na Učki. Tamo smo uzeli štapove jer je bilo puno snijega i bilo je jako uzbrdo, da lakše hodamo. Vidjeli smo i jednu srnu koja je protrčala.“ Marija Musić (6)
Djeca i odgajateljice vrtića Matulji
ŽIVOTINJSKI SVIJET U VRTIĆU
Ginjol lutke jež Ježić, lisica Mica i vuk Krezub svakodnevno u jutarnjem krugu s nama sudjeluju u pričanju priča. Priče o životinjama su nam najzanimljivije, posebno „ Tri praščića“.
Interes djece i svakodnevna želja da imitiraju raznovrsne životinje bile su nam poticaj da obilježimo Međunarodni dan zaštite životinja i nastavimo aktivnosti o životinjama.
Izrezivali smo životinje, lijepili izrezano, imenovali što znamo i tražili informacije o njihovom staništu.
Sličice Zumića iskoristili smo za izradu memory igre, a i djeca su njima samoinicijativno popunili plakat kojeg smo izložili u hodnik za roditelje i djecu susjedne skupine.
Kućni majstor Marin postavio nam je na balkon kućicu za ptičice jer su djeca pokazala brigu za prehranu ptica tijekom zime.
Najzanimljivijom životinjom pokazao se pas o kojem djeca pokazuju znanje.
Pas dalmatiner iz naše skupne potaknuo je skupinu dječaka da mu naprave kućicu. Predložili su da se zove Ogi te je dobio zadatak policijskog psa koji čuva našu skupinu.
Djeca su zadovoljavajući znatiželju ( upoznavanje novog, istraživanjem, razmjenom znanja, manipuliranjem) razvijala spoznajne funkcije.
Radili su individualno, u manjim skupinama ili grupno.
U aktivnostima o životinjama veliki utjecaj na dječji razvoj bio je na području stvaralaštva, ali i na razvoju govora, istraživanja i komunikacije.
ZANIMLJIVOSTI SVAKODNEVICE
Mi smo najmlađa vrtićka skupina, vrtićka četiri. U mjesecu rujnu došli smo iz jaslica te su nam promjene bile zanimljive i u početku izazovne za razvoj samostalnosti.
Već prvog dana odlaska na doručak i ručak u blagovaonicu djeca postavljaju zanimljiva pitanja.
LUKA ZOBIĆ (3,10 god.): „ Šta idemo jesti u restoran?“
U skupinu smo dobili nove prijatelje koji su prolazili adaptaciju te imali različite molbe kako bi roditelji što prije došli po njih u vrtić.
NINA MATUŠIĆ ( 4 god.): „ Molim te, riješi mi taj problemčić i nazovi mi
mamu na mobitel!“
Tijekom igre djeca između sebe koriste riječi bontona, riječi iz života odraslih..
Dijete kihne, a VIGO VARDIJAN ( 3,9 god.): „ Živili!“
KARLA ŠIMUNOVIĆ ( 3,4 god.): „ Boli me duša.“, „ Boli me kičma.“
Pandemija koronavirusa prisutna je i u životu i razmišljanjima djece.
Odgojiteljica traži da se promijeni smjer položaja na krevetu.
DOMINIC ŠAFTIĆ ( 3,5 god.): „ Aha, gore je korona.“
SVEN BARIŠIĆ ( 4 god.): „ Znaš, ja i Nikol tražimo virus korone i onda ćemo ga uništit.“
Vrlina snalažljivosti pokazala se u želji kako doći do mobitela kojeg drugo dijete ima u ruci.
BORNA BLAŽAN ( 3,8 god.): „ Daj mi mobitel, netko me zove:“
Pripremile odgojiteljice:
Nikolina Grubić Pavletić i Mirjana Šepić
© Dječji vrtić Matulji
Web & SEO by Digitalna kreativa