Ova priča počinje kao i sve priče…..
Bilo je to u ono vrijeme #ostanidoma.
I ostala sam doma , ali s više vremena provodeći u prirodi jer živim na selu.
Odjednom kao da se sve promijenilo!
Ptice pjevaju cijeli dan, pčele neumorno zuje i rade….Zašto?
Bilo je vrlo jednostavno odgovoriti na pitanje. Imala sam vremena, ne žureći nigdje, ne gledajući na sat.
Otkrila sam puno novih spoznaja iz prirode, ali jednostavno do sada nisam bila u mogućnosti sve tako dobro promatrati, pratiti i zapravo sve to skupa zabilježiti.
Bio je ponedjeljak poslijepodne kada sam otkrila……. gnijezdo.
Odmah sam znala. To je gnijezdo kosa, koji je izgledom sav crn, samo kljun ima žut. Oni uvijek rade gnijezda u blizini njiva i kuća gdje najbrže pronalaze hranu. Gnijezdo je bilo spleteno od trave, sitnih grančica, nešto zemlje i mahovine, sakriveno između odloženih kolaca i kamenja koje čini zid.
Približila sam se vrlo blizu, jer znam, ne smijem dirati ništa blizu gnijezda, a ni samo gnijezdo.
Zašto?
Ptica se više ne bi vratila u gnijezdo, počela bi graditi novo gnijezdo, na novom mjestu.
Morala sam visoko stati na prste noge i dignuti visoko ruke , isto onako kako i mi u vrtiću kada radimo vježbe za razgibavanje, da uspijem fotografirati što je u gnijezdu.
Iznenađenje!
Jedno plavkasto jaje! Oblikom kao mala uskrsna čokoladna jaja.
Već prijepodne u utorak krenula sam u izvid, ima li koje jaje više.
I bilo je . U gnijezdu su već dva jaja.
U srijedu, već rano ujutro, još jedno jaje. Već tri jaja.
Svakim mojim posjetom ne nalazim kosa u gnijezdu. Pretpostavila sam da snese jaje tijekom noći, a danju traži hranu.
U četvrtak, četvrti dan još jedno jaje. Četiri plavkasta jaja u gnijezdu.
U petak nema novog, nema petog jajeta. Samo četiri.
I u subotu samo četiri jaja.
U nedjelju u gnijezdu sjedi ženka kosa, kosica.
Trebam je sada pustiti na miru jer grije jaja iz kojih će se izleći mladi ptići.
Život na selu se postepeno, godinama , polako mijenja. Ptica kos je za ljude nekoć bila štetočina jer im je zobala dozrelo grožđe.
Iz tog su razloga dječaci imali igre tko će više srušiti gnijezda i skupiti jaja koja su im bila sredstvo igre.
A danas se brinemo za ptice , čuvamo im stanište i hranimo.
Sve se mijenja.
Možda će i nas #ostanidoma promijeniti, kažu postati ćemo bolji i mudriji.
No, vidjet ćemo.
Ali ja sam još uvijek u potrazi za odgovorom koje ptice imaju stanište na
1000 nm visine i tamo grade različite veličine gnijezda, koja ptica gradi gnijezdo samo od tankog korijenja.
Čija su to gnijezda?
Odgovore bi trebala potražiti kod stručnjaka za ptice, ornitologa.
Ovo je moja priča koju sam odlučila podijeliti s vama.
A vama djeco, koji ste ostali doma, predlažem aktivnosti čije radove nam možete proslijediti na:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
-uz prilog fotografija, nacrtajte dio priče,
napišite svoju priču uz pomoć roditelja, složite fotografije slijedom iz priče, složite slikopriču.. Dajte mašti na volju!
DOBROBIT ZA DIJETE IZ AKTIVNOSTI
Zajedno s djetetom izgrađujete osjećaj bliskosti i povezanosti, dijete obogaćuje iskustva i širi vidike, pokazuje emocionalno zadovoljstvo učinjenim, oblikuje stavove prema životu, razumije logički slijed, količinske i vremenske odnose
Potrebno je isprintati, uvećati ili umnožiti fotografije.
Za puzzle je potreban deblji papir , lijepilo i škare. Fotografiju-e zalijepite o podlogu te razrežite na više dijelova.
Za memory je isto tako potrebno fotografije, svaku zasebno, zalijepiti o podlogu i igra može početi.
DOBROBIT ZA DIJETE IZ AKTIVNOSTI
Kod djeteta se razvija pozornost, koncentracija , vizualna percepcija i zapažanje
DOBROBIT ZA DIJETE IZ AKTIVNOSTI
Razvoj fine motorike, manipuliranje, senzorna stimulacija, okulomotorna koordinacija te razvoj kreativnosti i mašte
DOBROBIT ZA DIJETE IZ AKTIVNOSTI
Poticanje i razvijanje dječje mašte i kreativnosti, potaknuti brigu za ptice
VESELJAK VRANA
Ja sam ptica crna Jedna vrana gakala
a žut mi je nos i po polju skakala
svako dijete znade u to dođe crni kos
da se zovem kos. i odgrize vrani nos.
Narodna predaja
Veselo ja zviždim
po grani: hoj, hoj
šumicom se ori
zvonki zvižduk mo.j
Čitati vam ne znam
ali nisam glup
zato dobro skačem
povazdan cup, cup.
Oko trnja skačem
bez čizama bos
eto tako živi
frulaš, crni kos.
Zlatko Špoljar
Pripremila odgojiteljica: Mirjana Šepić
© Dječji vrtić Matulji
Web & SEO by Digitalna kreativa