Izlet na farmu magaraca u Šmriku bio je pravo iznenađenje, za djecu i odgojiteljice.
Prvi susret s magarcima bio je kao da smo svakodnevno u njihovoj blizini. Djeca su pružala ruke prema magarcima, a oni njima njuške kako bi ih mazili. Krenuli su odmah i hraniti ih s mrkvicama i jabukama koje smo donijeli sa sobom.
Grljenje magaraca i kokoši koje su bile neustrašive u našoj gužvi bilo je pravo iznenađenje. Koliko je samo veselja i empatije bilo na jednom mjestu (fotografije će vam to najbolje prikazati).
Braća blizanci, domaćini farme, upoznali su nas s životom magaraca i brigom za njih; hranjenje, timarenje, spavanje stojećki i još puno toga.
Svako dijete imalo je priliku jahati na magarici Mili i voziti se u kočiji koju vuče magarica Roža. Saznali smo da su magarci jako, jako tvrdoglavi pa sve umjesto njih rade magarice.
Nakon okrepe bili smo kao u maloj učionici i saznali sve o pčelama i pčelarstvu od domaćina Marka. Nakon pčelarenja krenuli smo u šetnju upoznati prirodnu baštinu Šmričkog kraja i saznali mnoštvo zanimljivosti kako se nekad živjelo (skupljanje vode u KALIMA , obrađivanje zemlje, tradicija).
Posebna zanimljivost izleta bila je što smo malom magarčiću koji je imao samo 8 dana dobili priliku dati ime, ali na slovo S jer se ime bebi magarcu uvijek daje po prvom slovu majke, a ona se zove Sara. Smišljali smo i smišljali i na kraju odlučili; zvati će se SLAVKO.
Odlazak s farme bio je s rečenicom: “Ovo nas je jako veselilo i vidimo se ponovno!”.
